Počevši od 1970-ih, Privremena irska republikanska armija ili IRA počela je kidnapovati ljude za koje su vjerovali da su im nanijeli nepravdu. To je trajalo sve do 2005. godine, a ljudi koje su kidnapovali postali su poznati kao nestali. Ukupno je 16 nestalih osoba, a IRA je tokom mirovnih pregovora objavila 9 lokacija tijela.

Većina žrtava bila je iz Belfasta, u Britanskoj okupiranoj Sjevernoj Irskoj. Jedan od najpoznatijih slučajeva nestalih je Jean McConville. Imala je 37 godina kada ju je kidnapovala grupa od 12 pripadnika IRA-e iz njenog doma. Bila je na meti jer je njena porodica pritekla u pomoć smrtno ranjenom britanskom vojniku koji je upucan na njenoj ulici. Standardna procedura je bila da se žrtve otmu, odvedu u zgradu koju vodi IRA, ispitaju i muče, a kada IRA dobije informacije koje su im potrebne, pogubi ih.

Vjeruje se da je većina ostalih nestalih ispitana za zločine poput krađe oružja od IRA-e ili dvostrukog agenta vlade. Danny McIlhone je ispitan nakon što je optužen za krađu oružja, te je ubijen u borbi sa svojim otmičarem dok je pokušavao pobjeći.

1999. godine, Sjeverna Irska je donijela zakon o pronalaženju nestalih tijela nestalih. Zakon o lokacijama ostatka žrtava omogućio je neka od najvećih pronalazaka, kao članoviIRA je sarađivala u mirovnim naporima. Zakonom je stvorena Nezavisna komisija za lociranje ostataka žrtava, koja prikuplja povjerljive savjete iz anonimnih izvora koji bi mogli pomoći u pronalaženju preostalih nestalih. 7 od 16 tijela još uvijek se vode kao nestali od 2013. godine, ne očekuje se da će IRA pomoći oko njihove lokacije.